Zanimljivi članci i predgovori

Dom Marina Držića, Happiness + virtue

Dubrovnik, 2017.

Iz predgovora katalogu Antuna Karamana:

"Ploveći Držićevim svemirima, Hebib se, radeći aktualnu seriju nakita/skulptura, hrabro, maštovito i razigrano upustila u likovnu avanturu koja nudi više različitih mogućnosti percepcije (i recepcije) učinjenog: u mnogim se radovima odmakla od klasičnog poimanja nakita - prstohvatnu veličinu nakita, predmeta koji se obično nosi na tijelu, povećala je i monumentalizirala do mjere u kojoj je dominantnom komponentom postala volumenska – skulpturalna – dimenzija modelirane forme. No zbog toga nije odustala i od plemenitosti obrade zahvaćenih oblika. Upravo suprotno: materijale korištene u izradi povećanih formi tretirala je s jednakom toplinom, precioznošću i pažnjom kao da radi nakit, pa su one, unatoč većim dimenzijama, u svakome svome detalju, i u cjelini, progovorile suptilnim rječnikom nakita.

U radu na aktualnim tvorbama Hebib ni u jednom trenutku nije zanemarila estetske zahtjeve što ih izrada nakita pretpostavlja i traži; tek se, ponesena postmodernističkom slobodom izbora i rada, „poigrala” tehnikom rada; realizirane je artefakte, umjesto modeliranjem ili nekim drugim tradicijskim kiparskim oblikom rada, izradila „slaganjem” (assemblažiranjem) većeg broja disparatnih, ali zato ne i manje dekorativnih supstanci i elemenata/detalja, a povećanjem dimenzija pojedinih tvorbi (dimenzije pojedinih uradaka su 16 x 13 x 5 cm i 19 x 13 x 3 cm...), poželjela je iskušati (a to je uspjela i ostvariti) i one formalno-estetske i prostorne odnose (prostorno-volumenske međuodnose, relacije i interakcije elemenata gusto složenih u plitkim, ali slojevitim – „kutijasto” strukturiranim – reljefnim tvorbama) koje je teško postići u tijesno stopljenim slojevima veličinom malih, prstohvatnih, haptički prisnih i intimistički tretiranih formi, posebice onih koje bi trebale funkcionirati isključivo u tijesnoj vezi s ljudskim tijelom (što nakitu i jest prava svrha postojanja), s toplinom i mekoćom ljudske puti, o čemu, uostalom, izravno i zavisi razumijevanje utilitar­nih i estetskih značajki nakita u njegovoj izvornoj funkciji.

Aktualnu seriju nakita-skulptura Hebib je nazvala inovativnom. U izvjesnom smislu ona to i jest, a je li ovdje riječ o nakitu ili skulpturi sasvim je svejedno jer, s kojega god izvidišta umjetničke tvorbe Aide Hebib promatrali, uvažavali ih kao osjetno povećane komade nakita, ili kao intimistički tretiranu neveliku skulpturalnu formu, rezultat je uvijek isti i uvijek ugodno iznenađujući – iskipareni, odnosno assemblažirani oblici emaniraju slojevite priče koje nas svojim misaonim, umjetničkim i poetskim komponentama, maštovitim oblicima i estetskim učinkom snažno privlače i izazivaju pažnju i duboke emocije. Njihova (moguća) određenja – nakit / skulptura / ili oboje – kao tri prepletena bistra potoka, ovdje su teško razdvojiva: izviru jedan iz drugoga, i odmičući se od zajedničkog toka nenametljivo izmiču jedan drugome, da bi se na koncu ipak spojili i, osnaživši je, nepovratno sjedinili u zajedničkoj matici. To ove radove uistinu čini posebnima i vrijednima svake pažnje."

Mediji o izložbi Happiness + virtue:
Dubrovački vjesnik
Dubrovnik INsider
Muzej Marin Držić
Glas Grada, str. 51

Zavičajni muzej Buzet, Energija forme

Buzet, 2017.

Samostalna izložba skulptura dubrovačke likovne umjetnice Aide Hebib Raguž nazvana “Energija forme”otvorena je u subotu 22. travnja u Zavičajnom muzeju Buzeta. Ravnatelj muzeja Saša Nikolić otvorio je izložbu u prisustvu autorice koja se sastoji od deset radova izrađenih u tehnici patiniranoga gipsa.

Izložene skulpture nastale 2015. i 2016. godine protežu se u duljinu do 65 centimetara, zaobljene su, a njihova forma ostavlja prazninu. Površina svake skulpture prekrivena je s dvije boje, pa je tako jedna na unutarnjoj, a druga na vanjskoj strani. Ako šupljina predstavlja prolaz, ona omogućava da zrak, svjetlost i ideje struje, a ako je rupa, ona predstavlja lakunu, manjkavost ili glad. Nema asocijacije na stvarnost već su djela apstraktna, naizgled jednostavna, no pratimo li formu postaju beskonačna. Svaka skulptura sadrži nešto astralnog i nečega usko tjelesnog, s pokojom kvrgicom nesavršenstva. Postavljena djela su zagonetna, svako ima svoje ime i znak, a gledatelja mame da se upita s kojeg su planeta sišla, te ima li ih još. Izložbu se može razgledati do 5. svibnja.

Kustosica izložbe Sonja Švec Španjol ističe: "Energija forme – u filozofiji je forma ono što biće postavlja u bitak. Materijalizacijom duša dobiva svoj oblik. Energija otpočinje kao forma. Ono vidljivo i opipljivo postaje ruho unutarnjeg sadržaja. Aida Hebib Raguž koristi formu kao primarno sredstvo propitkivanja smisla vlastitog postojanja i neizvjesne nam budućnosti. U ciklusu skulptura pod nazivom Energija forme, vođena vlastitom umjetničkom radoznalošću, autorica oblikuje forme naglašene futurističke dinamike i neobičnog snažnog kolorita.IMG_8905 Dominiraju prošupljene mase, kroz koje prostor slobodno struji, dok ga volumen obuhvaća i okružuje. Ostvaruje se snažna interakcija prostora i mase skulpture, čime se energija utkana u skulpturu nastavlja u okolni prostor."

Mediji o izložbi Energija forme:
Dubrovački vjesnik
Kulturistra
Akademija art

POU Pazin, Spomen dom Pazin Energija forme

Pazin, 2017.

Dobrodošli na izložbu suvremene skulpture "Energija forme" dubrovačke kiparice Aide Hebib Raguž u Spomen domu Pazin koja je otvorena za javnost od 14.6 do 30 6.2017.god u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Pazin

U Spomen domu Pazin u organizaciji POU Pazin predstavljena je izložba skulptura Energija forme, dubrovačke kiparice Aide Hebib Raguž.

Predgovor kataloga potpisuje mag.hist.art. Sonja Švec Španjol.; Futurističke forme,pulsirajućeg kolorita izrađene su u tehnici patiniranog gipsa. Autorica doživljaj netaktilnog svijeta pretvara u taktilne i vizualne forme koje upućuju na transformaciju vremena iz prošlog u sadašnje ili buduće. Ostvaren je opus jedinstvenih futuristčkih formi koje nas potiču na sjećanja o prošlosti, trajanje u sadašnjosti i razmišljanja o budućnosti.

Izožba Energija forme u Spomen domu Pazin biti ce otvorena za javnost od 14 lipnja do 30 lipnja 2017 svakim danom osim nedjelje, od 8 do 20 sati.

Ovo je treće uspješno predstavljanje skulpturalnog ciklusa Energija forme dubrovačke umjetnice Aide Hebib Raguž.

Izložba Energija Forme prethodno je bila izložena u u Zavičajnom muzeju Buzet u travnju 2017.god te u Zagrebačkoj galeriji Laval Nugent. prosincu 2016. godine.

Galerija Flora, Music & Forms

Dubrovnik, 2017.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik poziva na otvorenje izložbe 'Music & Forms' Aide Hebib Raguž koje će se održati u Galeriji Flora, u subotu, 8. travnja, u 20 sati. Izložba je otvorena do 16. travnja.

Što zamjećuje pogled izvana? Tek poziv stvari; najprije čistu sliku zatvorenoga tijela koje naviješta svoju nutrinu... No, tu je naš vid koji opnu predmeta gledajući preobražava i stvara našu sliku. Pa kad vid u neponovljivim pretvorbama iz privremenog i pokretnog stvori idealno i cjelovito, reći ćemo da je umjetnica ostvarila svoj cilj. Sa zgotovljenom slikom odlazimo dalje, nosimo njezinu poruku. A poruka umjetnice Aide Hebib Raguž jest izložena intervencija u prostoru lapadske galerije Flora - skulptura, volumen u prostoru, totem. Sa svojih 18 ploha i njihovim kombinacijama koje se mogu zamisliti ili posložiti jer je konstrukcija pokretna, to nam kiparsko djelo pokušava sugerirati vezanost energije i oblika, glazbe i skulpture, osjećaja i materije, duhovnog i tjelesnog.

Četirima oblim formama postavljenim jednom na drugu autorica nas poziva da gledamo, da sudjelujemo. Na svaki naš pomak vizure odgovara svojim pomakom; metamorfoza je moguća svakog trenutka a rezultat nepoznat. Taj nas totem dječji zavodljivo uvlači u svoju priču. Plohe obojanog gipsa ne skrivaju poteze kojim su oblikovane; boje su jake i čiste. Doprinosi oblika, boje, svjetla, pokreta i zvuka spajaju se u cjelinu koja dobro ukazuje na značenje grčkoga (plassein) i latinskoga (sculpere) izvornika za riječ koja označava kiparenje: oblikovanje. Četiri segmenta ove konveksno-konkavne forme u prostoru podsjećaju na postojanje četri elemenata koji tek s međusobnim povezivanjem, koje nastaje u duhu promatrača te osjećajima i mislima koje kod promatrača izazovu, dobivaju puni smisao – kvintesenciju (quinta essentia, peti element). Dijalog je uspostavljen: energija totema izloženoga u prostoru doprla je do gledatelja i potaknula ga na razmišljanje. A svaki totem po definiciji posreduje i točno određenu poruku i označava povezanost među onima koji tu poruku osjete.

Doista, nije samo najjednostavnije reći da je pred nama trodimenzionalni umjetnički oblik u prostoru (naslovljen: Music & Forms); to doista jest ukupnost oblika koji nam govore o razmišljanju autorice o povezanosti duha i materije.

Mediji o izložbi Music & forms:
Dubrovački vjesnik
Culturenet

Galerija Laval Nugent, Energija forme

Zagreb, 2016.

Predgovor kataloga

"U filozofiji je forma ono što biće postavlja u bitak. Materijalizacijom duša dobiva svoj oblik. Energija otpočinje kao forma. Ono vidljivo i opipljivo postaje ruho unutarnjeg sadržaja.

Aida Hebib Raguž koristi formu kao primarno sredstvo propitkivanja smisla vlastitog postojanja i neizvjesne nam budućnosti. U ciklusu skulptura pod nazivom Energija forme vođena vlastitom umjetničkom radoznalošću autorica oblikuje forme naglašene futurističke dinamike i neobičnog snažnog kolorita. Dominiraju prošupljene mase kroz koje prostor slobodno struji, dok ga volumen obuhvaća i okružuje. Ostvaruje se snažna interakcija prostora i mase skulpture čime se energija utkana u skulpturu nastavlja u okolni prostor. Unutarnji svijet emocija izražen je finom obradom površine ispoliranog patiniranog gipsa. Pomoću organskih formi uz odabir dominantno hladnih smirujućih boja umjetnica stvara svojevrsne meditativne objekte koji pulsiraju u prostoru i posjetitelja potiču na misaono putovanje u daljine i dubine naše budućnosti.

Futuristička dinamika zajedno s meditativnim kolorističkim aspektom skulptura oblikuje začudan svijet pulsirajuće energije koji postaje prepoznatljiv rukopis Aide Hebib Raguž. Geometrijsko počelo oblikovanih skulptura i izraziti kolorizam naglašavaju vitalizam i dinamizam formi, no istovremeno ono organsko u djelu usmjerava promatrača na prirodno, slobodno i neograničavajuće unutar same forme. Znakovi koji stoje uz nazive skulptura asocijativno obogaćuju same radove. Moguće ih je iščitati kao futurističke simbole u službi tajnog koda ili pak poput crtica iz kolektivnog sjećanja koja nas vraćaju u vrijeme hijeroglifa i sličnih ideografskih pisama koja i dan danas predstavljaju zagonetku za čovječanstvo.

Rad Daljine 96 dominantno srebrnosivim koloritom ponajviše budi futurističke reminiscencije na trijumf tehnologije nad prirodom. Dinamičnom formom, te snagom boje skulptura aludira na metal i strojeve koji nas mogu odvesti neslućenom brzinom u neviđene daljine. Kao antipod Daljinama stoji rad Dubine ^Y^ koji oblikom, usmjerenjem i odabirom boja sugerira zaron u mistično, kontemplativno, zagonetno i neizvjesno.

Za razliku od polikromatskih radova posvećenih dubinama i daljinama čovjekovog unutarnjeg svijeta, radovi Forma ~ i Forma x usmjereni su na vidljivi svijet. Jednostavnije i zatvorenije jednobojne skulpture bave se propitkivanjem samih oblika i njihovih energija. Naglasak je stavljen na odnos mase unutar same sebe, dok je komunikacija s prostorom daleko suzdržanija. Ponovno rastvaranje oblika prisutno je u radovima Prolaz 1, Prolaz 2 i Prolaz 3, gdje je prisutnost šupljeg prostora recipročna punoj formi. Središnja šupljina dodatno je naglašena bojom drugačijom od obojenosti vanjštine, čime se promatrač poziva da misaono prođe kroz šupljinu. Ritualni prolazak kroz otvor asocira na mogućnost obnove, prijelaz u drugo vrijeme ili drugo mentalno stanje, dok snažno prisustvo srebrne boje upućuje na transformaciju vremena iz prošlog u sadašnje ili buduće, pružajući promatraču mogućnost refleksije proživljenog ili propitkivanja budućeg. Odabir prolaska kroz otvor prema budućnosti prirodno se nadovezuje na formalno najkompleksniji rad Budućnost 1 koji karakterizira razvedena forma sazdana od tri različita oblika distinktivna po boji i usmjerenju.

Složena trobojna skulptura sastavljena je od plavog podnožja koje asocira na dubinu temelja, dok zemljana vodoravna forma podsjeća na stabilnost i plodnost zemlje prodirući u crvenu okomitu formu kao simbol energije i osjećaja, te pritom čineći njezin oslonac. Razvedena, ali skladna kompozicija odraz je složenosti života.

Aida Hebib Raguž unutarnji impuls i doživljaj netaktilnog svijeta pretvara u vizualne i taktilne forme. Neobičnim skulpturama koje istovremeno objedinjuju dinamiku i smiraj, organičko i mehaničko, suvremeno i tradicionalno ostvaren je opus jedinstvenih futurističkih meditativnih formi koje nas potiču na sjećanja o prošlosti, trajanje u sadašnjosti, a ponajviše na razmišljanja o budućnosti."

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art

Dom Marina Držića -Nezaboravna Držićeva djela

Dubrovnik, 2013.

Predgovor kataloga

Rixos Libertas Dubrovnik - Dubrovački likovni umjetnici

Dubrovnik, 2012.

2010. Međunarodna kolonija slikara i kipara Mediteran 2010

Nečujam - Šolta

Međunarodna kiparska škola Montraker u Vrsaru

Glas Istre, 2001.

"Pet skulptura za privez
brodova u subotu će
svečano biti postavljene
na vrsarskoj rivi"

 

Aida Hebib, Dubrovkinja, studentica je likovne umjetnosti, odsjek kiparstva, Filozofskog fakulteta u Rijeci. U Vrsar je došla zajedno s mentorom Želimirom Hladnikom. Prvi je put u Vrsaru o kojem, jednako kao i samoj kiparskoj školi, niže pozitivne utiske. - Nastojala sam prirodnom formom maksimalno udovoljiti zahtjevima ovogodišnje škole kako bih postigla funkcionalnost i uspjela estetski oblikovati skulpturu, svoj sam rad nazvala "Žal". Uživala sam radeći s kamenom i sada, kada sam dovršila svoj rad, mogu reći da sam jako zadovoljna.

"Sveučilišna knjižnica u Rijeci"

Rijeka, 2000.

Aida Hebib, apsolventica kiparstva u klasi Josipa Diminića, sa svoja tri rada izlazi iz dvodimenzionalnog u prostor dubrovački, čvrsto otvarajući se zatvorenim skulpturama. Otvoreno i zatvoreno, kao i "grod" sam u prepletcima žica namećući se prostoru, vizualnoj zamjedbi i kombinacijama komplementarnih parova. Kiparica stvara uporabne skulpture time oplemenjujući vrijednost i postojanost nazvavši ih: Polica 1, 2, 3. Živeći kraj mora i s morem Aida Hebib isplela je svoje mreže, vrše ispripovijedavši i svoju ribarsku priču.

Autor predgovora: Theodor de Canziani Jakšić, prof.